Za uspešnu meditaciju je potrebna povučenost i udaljavanje od predmeta
i njegove forme da bismo mogli da spoznamo njegovo unutrašnje
značenje i smisao.
Meditacija ne treba da ima objekat. Meditacija je jedna vrsta svesnosti,
svesnost bez sadržaja, svesnost bez ijedne misli ili želje.
Meditacija se proteže u beskonačnost i odražava nebo sa svim zvezdama,
kosmos sa svim galaksijama, ona jeste čitav Univerzum.
Može li se meditacija naučiti, ili je ona, kao ljubav, stanje bića
koje dolazi kao poklon? Reka želi da stigne u okean. Semenka hoće da
izbije iz zemlje, ali ako je prekrivena kamenom nije u stanju. Taj
kamen su naše predrasude, one su mnogobrojne jer smo ih akumulirali
kroz živote i naša meditacija je prignječena ispod njih. U meditaciji
se ne treba oslanjati na mental, ne prianjati uz njega. Kad ga se
oslobodimo, doći će do izražaja naša meditativna osobina.
Sklad uma, srca i volje vodi ka svesti Jedinstva. Kad naučimo kako da budemo
nezaokupljeni, naći ćemo se izvan mentala, izvan ograničenja i oslobođeni
u svesti Jedinstva. Um želi posao. Ako mu damo posao, cilj, on postoji i mi
smo zauzeti. On ne može da postoji bez posla. Um nas nikada ne ostavlja pod
vedrim nebom, bez oblaka. On drži naše oči zamračene, pune prašine od želja,
sećanja, misli, asocijacija i imaginacija da ne bismo mogli videti stvarnost
takvu kakva jeste. Uvek smo negde drugde, a ne ovde i sada. Biti ovde i sada
znači biti nezauzet, biti u sadašnjosti. Um može biti zauzet samo u prošlosti
i budućnosti. Sadašnjost uništava ego. Sadašnjost nas ostavlja otvorenim,
na raspolaganju, receptivnim, ranjivim, ekstatičnim ali ne zauzetim.