Predavanje 21.
Za uspešnu meditaciju je potrebna povučenost i udaljavanje od
predmeta i njegove forme da bismo mogli da spoznamo njegovo
unutrašnje značenje i smisao.
Meditacija ne treba da ima objekat. Meditacija je jedna vrsta
svesnosti, svesnost bez sadržaja, svesnost bez ijedne misli ili želje.
Meditacija se proteže u beskonačnost i odražava nebo sa svim zvezdama,
kosmos sa svim galaksijama, ona jeste čitav Univerzum.
Može li se meditacija naučiti, ili je ona, kao ljubav, stanje bića
koje dolazi kao poklon? Reka želi da stigne u okean. Semenka hoće da
izbije iz zemlje, ali ako je prekrivena kamenom nije u stanju. Taj
kamen su naše predrasude, one su mnogobrojne jer smo ih akumulirali
kroz živote i naša meditacija je prignječena ispod njih.
U meditaciji
se ne treba oslanjati na mental, ne prianjati uz njega. Kad ga se
oslobodimo, doći će do izražaja naša meditativna osobina. Ona ne
dolazi kao poklon, ona je već tu. Ona je samo naše biće, naša priroda.
Takva je i ljubav. Kad se meditacija dogodi, ljubav je njen miris.
Ako
čovek misli da je meditativan, a nije ispunjen ljubavlju, onda njegova
meditacija nije ništa drugo nego mentalna vežba. Ako čovek misli da
voli, a nije meditativan, njegova ljubav je požuda. Meditacija se ne uči
direktno kao matematika. Ako želimo da naučimo meditaciju, treba
da zaboravimo puteve mentalisanja. Ako želimo da naučimo ljubav,
treba da zaboravimo ljutnju, posesivnost i ljubomoru. Ljubav i meditacija
predstavljaju naše suštinsko jezgro.
U mentalu je i problem i rešenje. Mental kao ego je problem.
Mental bez ega je rešenje. Ego je deo personalnosti i stoji na putu ka
svesnosti. Um na Psihičkom planu je oslobođen ega. Ego mental želi
da nas neprekidno drži zaokupljenim, da ne bismo imali vremena da
ga posmatramo. I spoljna i unutrašnja zauzetost je obmana. Posmatrati
znači biti nezauzet.
Znači da ni mantra, koja je popularna u
istočnjačkoj tradiciji, nije duboka meditacija već unutrašnja zauzetost.
Ona jedno zauzeće zamenjuje drugim, sve do njenog izčeznuća.
Autor: Olga Rezo